Anatomija oka

Anatomija oka

Oko je organ vida kojim zamjećujemo svjetlost. Pomoću oka vanjski se podražaji preko živaca prenose u mozak koji ove impulse pretvara u sliku. Slika koja nastane u mozgu u biti je naš vidni osjet – poimanje vanjskog svijeta.

Oko čine zaštitni organi: trepavice, kapak i obrve te očna jabučica.

Oko djeluje slično fotoaparatu. Ulazna svjetlost koja se odbija od predmeta lomi se na rožnici, ide kroz zjenicu na leću i s prilagođavanjem leće pada na mrežnicu oka. Ondje se nalaze fotoreceptori – štapići (zamjećuju i osjetljiviji su na tamno i svjetlo) i čepići (zamjećuju boje). Fotoreceptori svjetlost mijenjaju u podražaje koji se nakon toga prenose u centar za vid u zatiljnom dijelu mozga. Centar za vid u mozgu odgovoran je za interpretaciju, odnosno pretvaranje ovih električnih impulsa u vidne slike.

Zanimljivo je da svako oko do mozga donosi različitu sliku, a mozak ih spaja u jednu sliku.

Naše je oko sposobno zamjećivati samo dio spektra boja i to između frekvencija od 400 do 700 nanometara. Zato su bitni čepići koji zamjećuju različite valne dužine – na osnovi njih nazivamo ih crveni, plavi i zeleni.

Oko se nalazi u duplji koju nazivamo orbita. Okruženo je tkivima, masnim tkivima i mišićima koji se brinu o preciznom usmjeravanju pogleda. Oko je sastavljeno od više dijelova, i to: spojnica, rožnica, šarenica, leća, mrežnica, žilnica, bjeloočnica, staklovina, žuta pjega, vidni živac.

Spojnica (konjunktiva)

Očna spojnica izgleda prozirna jer je sastavljena od tankog sloja epitelnih stanica. Prekriva prednju površinu oka do rožnice gdje prelazi u rožnični epitel. Njezin je zadatak zaštita prednjih dijelova oka. Upalu spojnice nazivamo konjunktivitis. Može nastati kao posljedica bakterijske ili virusne infekcije, a čest uzrok upale su i alergije.

Rožnica (cornea)

Rožnica je prvi dio oka u koji ulazi svjetlost, mogli bismo reći da je prozor oka. Njezin je zadatak lomljenje svjetlosnih zraka jer ima najveću moć zakrivljenja. Sastavljena je od pet slojeva tkiva.

Vanjski zaštitni sloj nazivamo epitel i sastavljen je od stanica s iznimnom sposobnošću obnavljanja. U slučaju površinske ozljede rožnice ove stanice za nekoliko dana ponovo prekriju oštećeni dio i tako ga zaštite. Dublji slojevi rožnici omogućavaju čvrstoću. Ako se odlučimo za lasersku operaciju za smanjenje dioptrije, zahvat obave upravo na rožnici.

Šarenica (iris)

To je dio oka koji mu daje boju. Zadatak šarenice je mijenjanje veličine zjenice – otvora koji vidimo kao crnu točku na sredini šarenice i ona određuje količinu svjetlosnih zraka koje dopiru u oko. Kod jake svjetlosti šarenica zjenicu sužava i tako sprječava dopiranje prejake svjetlosti u oko. A ako gledamo u mraku šarenica zjenicu proširi te na taj način poboljša percepciju.

Leća (lens)

Leća je prozirna i u oku se nalazi iza zjenice. Njezin zadatak je precizno lomljenje svjetlosti na pozadinu oka, odnosno mrežnicu. Leća se stanji ili zadeblja što znači da mijenja svoju lomnost. Ova se pojava naziva akomodacija i zbog toga s okom možemo vidjeti oštro na daljinu i na blizinu. Budući da se nakon 40. godine sposobnost akomodacije leća postupno smanjuje, razvija se staračka dalekovidnost za koju je svojstveno da loše vidimo na blizinu i zato su nam potrebne naočale za čitanje. U kasnoj starosti leća može postati mutna što nazivamo siva mrena (lat. katarakta). Liječenje je samo operativno, leću oka zamijene s umjetnom. Postoji više vrsta umjetnih leća, razlikujemo ih s obzirom na njihova optička svojstva. Jednostavne leće s jednim fokusom koje koriste kod standardne operacije sive mrene zahtijevaju nošenje naočala za vid na blizinu i čitanje. Kod modernijih, multifokalnih (progresivnih) očnih leća pacijent vidi oštro na daljinu i na blizinu bez uporabe naočala. Ove se leće koriste i za trajno otklanjanje staračke dalekovidnosti.

Mrežnica (retina)

Očna mrežnica sastavljena je od posebnih receptora koji zamjećuju svjetlost i stvaraju električne podražaje koji potom putuju očnim živcem do mozga. Kod normalnog vida svjetlosne se zrake projiciraju točno na mrežnicu i zato je slika koju vidimo oštra. Osim nepravilnog lomljenja svjetlosti na očnu mrežnicu, uzrok lošeg vida mogu biti i različita oboljenja očne mrežnice. Ova oštećenja otkrivamo prilikom pregleda pozadine oka u stanju proširene očne zjenice te pretragom nazvanom OCT (optička koherentna tomografija). Kod ove se pretrage radi o tzv. laserskom dubinskom snimanju očne mrežnice koja razlikuje i eventualnu zahvaćenost dubljih slojeva mrežnice. Pretraga je vrlo korisna jer na mrežnici otkriva i vrlo rane promjene koje tijekom pregleda pozadine oka prostim okom često još nisu vidljive.

Žuta pjega (macula)

Žuta pjega je dio očne mrežnice gdje je najveća gustoća receptora koji zamjećuju svjetlost. Kod zdravog oka se središte slike koju promatramo projicira na ovaj dio mrežnice. Dio slike koju stvara žuta pjega ima zbog najveće gustoće receptora i najveću razlučivost.

Vidni živac (nervusopticus)

Sastoji se od živčanih vlakana koja izlaze iz receptora u mrežnici oka i pružaju se prema centru za vid. Njihov zadatak je provođenje električnih podražaja koje stvaraju svjetlosni receptori u mrežnici oka u centar za vid.

Bjeloočnica – sclera

Bjeloočnica se obično poznaje kao “bijeli dio oka”. To je tvrda, neprozirna očna ovojnica koja služi kao zaštitni ogrtač unutrašnjim strukturama oka. Prekriva 5/6 očne jabučice, te se na nju povezuje 6 očnih mišića koji omogućavaju kretanje oka. Živčana vlakna u bjeloočnici su u vrlo ograničenom broju, stoga je relativno malo osjetljiva.

Rožnica ili cornea je prozirna struktura vanjske očne ovojnice smještena u prednjem dijelu oka. Čini glavni refrakcijski sustav oka, na kojem se prelama svjetlo pri ulasku u oko. Prednja i stražnja strana rožnice nisu jednako zakrivljene, već je prednja strana manje konveksna (ispupčena) nego što je stražnja strana konkavna (udubljena). Stoga je rožnica zapravo optička leća optičke jakosti cca 43 dioptrije. S vanjske strane graniči s zrakom, a stražnju stranu oplakuje očna vodica, humor aquosus, koja ispunjava prednju očnu sobicu.

Ima oblik horizontalno smještene elipse, horizontalno mjeri 11.5 – 12 mm, vertikalno 11 mm. Ukoliko je horizontalni promjer manji od 10 mm, govorimo o maloj rožnici (mikrocornea), ukoliko je veći od 13 mm, tada govorimo o velikoj rožnici (megalocornea).

Sastoji se od 5 slojeva:

  • Epitelni sloj
  • Bowmanova membrana
  • Stroma rožnice
  • Descemetova membrana
  • Endotelni sloj

Rožnica je toliko bogata živcima da je najosjetljivije tkivo u tijelu. Normalno ne sadržava krvne žile, jer mora biti prozirna za prolazak svjetla. Središnji dio rožnice dobiva kisik iz zraka, pa kontaktne leće moraju biti propusne za zrak kako bi se mogle nositi na oku dulje vrijeme.

Rožnica može biti različito zakrivljena u različitim meridijanima. Ta pogreška se naziva astigmatizam i uzrokuje iskrivljenu sliku na mrežnici. Degenerativna bolest pri kojoj se rožnica stanjuje i postaje izbočena se naziva keratokonus. Dovoljna debljina rožnice važan je preduvjet za lasersko skidanje dioptrije.

Šarenica ili iris je obojeni dio oka koji okružuje zjenicu. To je ravna struktura i svaka šarenica je jedinstvena u svojoj boji, uzorku i strukturi. Vaše dvije šarenice vas mogu identificirati kao što to mogu otisci prstiju. Boja šarenice se tokom prvih godina života mijenja, a do promjena može doći čak do desete godine života. Boja ovisi o količini pigmenta kojeg šarenica sadržava.

U šarenici se nalaze dva mišića:

Sfinkter, mišić koji stišće zjenicu i ograničava količinu svjetla koje može ući u oko, te putovati kroz očnu leću do mrežnice. Što je zjenica manja, to je šarenica veća.

Dilatator, mišić koji proširuje zjenicu pri slabom osvjetljenju, kako bi se povećala količina svjetla koje ulazi u oko. Širenje zjenice smanjuje veličinu šarenice.

Boja šarenice se može bolje izraziti ili potpuno promijeniti kontaktnim lećama u boji.

Zjenica – pupila

Zjenica je okrugli otvor u centru šarenice. Zjenica se doima crnom jer se kroz otvor vidi vrlo pigmentirani unutrašnji sloj mrežnice. Veličina zjenice određuje količinu svjetla koje ulazi u oko a regulirana je dvama mišićima, sfinkterom koji sužava otvor i dilatatorom koji otvor širi. Zjenični otvor povezuje prednju i stražnju očnu sobicu, te kroz njega cirkulira očna vodica.

Leća (očna) ili lenscristallina je prozirna, bikonveksna struktura (obje površine su izbočene prema van), smještena iza šarenice. Prozirna je i nema krvnih žila, kao ni rožnica. Debljina leće se mijenja ovisno o akomodaciji.

Akomodacija je sposobnost oka vidjeti oštro predmete koji se nalaze na raznim udaljenostima ispred oka, ovisno o promjenama dioptrijske jakosti očne leće.

Starenjem leća postaje sve manje elastična. Te promjene smanjuju mogućnost akomodacije leće (gledanje na blizinu), pa se u starih ljudi razvija staračka dalekovidnost ili presbiopija. U nekih ljudi leća gubi i prozirnost, te nastaje očna mrena ili katarakta.

Katarakta (zamućenje leće) može nastati i zbog bolesti (primjerice dijabetesa), ozljede oka, a u djece može biti prirođena. Operacija katarakte najčešća je operacija u oftalmologiji.

Žilnica – Chorrioidea

Žilnica zauzima najveći dio srednje očne ovojnice, između mrežnice i bjeloočnice. Sadržava pigment i zbog toga je tamna što je jako bitno, jer unutrašnjost oka drži tamnom. Tako sprječava refleksiju svjetlosnih zraka u unutrašnjosti oka.

Glavna funkcija žilnice je ishrana oka, te sadrži brojne krvne žile i živce.

Mrežnica ili retina je funkcionalno najvažniji dio oka, te se može usporediti s filmom u fotoaparatu. Uloga mrežnice je primati svjetlosne podražaje, koje mijenja kompliciranim kemijskim procesom u električne impulse vođene dalje prema mozgu.

Za ispunjenje te uloge na mrežnici se nalaze slojevi od kojih svaki ima definiranu ulogu. To su čunjići i štapići koji kao vidne receptorske stanice primaju svjetlosne podražaje. Dalje su to bipolarne i ganglijske stanice, od čijih aksona nastaje vidni živac, koji vodi signale prema mozgu. Štapići su više osjetljivi na svjetlost, dakle, oni omogućuju vid u slabim svjetlosnim uvjetima. Čunjići, na drugu stranu omogućuju vidjeti boje.

Žuta pjega ili makula se nalazi u središnjem dijelu mrežnice i odgovorna je za oštrinu centralnog vida, te u nju pada fokus slike promatranog predmeta. Periferni dio makule je važan za prostorni vid.

Dijabetička retinopatija i ablacija mrežnice samo su neke od bolesti koje zahvaćaju mrežnicu, zbog toga su pregledni očne pozadine (fundusa) neophodni. Mrežnica je i jedini vidljivi dio središnjeg živčanog sustava, te se pregledom očne pozadine mogu dijagnosticirati mnoge druge bolesti.

Vidni živac – nervusopticus

Aksoni ganglijskih stanica, skupljaju se na jednom mjestu na mrežnici, izlaze iz nje, prolaze kroz bjeloočnicu, dobivaju ovojnicu i nastavljaju se kao vidni živac preko očne duplje do mozga.

Mjesto skupljanja vidnih aksona zove se slijepa pjega ili papila, jer na tom mjestu nema vidnih receptorskih stanica čunjića i štapića. Iz oka vidni živac izlazi kroz bjeloočnicu, a kroz njega tu prolaze arterija i vena centralisretinae.

Popust 30 posto Oftalmološka ordinacija iFG
  • 1lece Boja Baner
  • 2lece Boja 1920 01

Uvijeti upotrebe

Ukoliko nije navedeno drugačije, sadržaji ove web stranice su vlasništvo Web portala MOJE OKO. Informacije koje se nalaze na ovoj stranici su samo u informativne svrhe i ne stvaraju poslovni ili profesionalni uslužni odnos između vas i Web portala MOJE OKO. Linkovi na ovoj stranici mogu dovesti do usluga ili stranica koje ne pokreće Web portal MOJE OKO.

We use cookies to improve our website. By continuing to use this website, you are giving consent to cookies being used. More details…